Analiza stanja u oblasti socijalne zaštite za 2008.god.
Index Naslova
Analiza stanja u oblasti socijalne zaštite za 2008.god.
Socio-ekonomske karakteristike općine Tuzla
Zakonska regulativa
Socijalna zaštita
Zaštita civilnih žrtava rata
Zaštita porodice sa djecom
Refleksije složenosti socio-ekonomske situacije na TK
O radu Centra za socijalni rad Tuzla
Korišteni izvori informacija
Sve stranice

A N A L I Z A

STANJA U OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE , ZAŠTITE CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITI PORODICA SA DJECOM NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA


Socijalna politika je državna djelatnost, koja se sastoji u preraspodjeli nacionalnog dohotka s ciljem rješavanja socijalnih rizika kao što su bolest, starost, nezaposlenost, invalidnost, smrt hanitelja, pomoć porodici. Zatim, to je djelatnost koja teži ujednačavanju životnih uslova ljudi i konačno, socijalna politika ima za cilj pomagati, rješavati probleme ranjivih socijalnih grupa, tj. onih koji se nalaze u najtežem položaju. Prema tome, socijalna politika je vrlo opsežna djelatnost države kojoj pomažu razne organizacije – humanitarne, privatne, neprofitne i slično.


Važnost socijalne politike može se ilustrovati podatkom da danas razvijene socijalne države, kao što su recimo skandinavske, pa i druge razvijene zapadno-evropske države, troše na socijalne namjene, tj. putem direktne preraspodjele nacionalnog dohotka, između 1/4 i 1/3 bruto nacionalnog dohotka radi rješavanja socijalnih problema, prevladavanja socijalnih rizika i zbrinjavanja siromašne populacije. Dakle, danas ogromna sredstava iz nacionalnih dohodaka idu u socijalnu sferu.


Socijalna zaštita je najsloženija oblast društvenog života i kao takva ustavom i zakonom definisana je kao djelatnost od posebnog društvenog interesa. U svojoj osnovi socijalna zaštita usmjerena je na osiguranje socijalne sigurnosti građana i porodica koji se, sticajem različitih društvenih i životnih okolnosti, nalaze u stanju socijalne potrebe.


U FBiH socijalna zaštita je uređena fragmentirano i u osnovnim pravima definisana na federalnom nivou, a obaveze prema korisnicima spuštene su na nivo kantona i općina. Različitost naknada u kantonima dodatno povećavaju nepravdu prema licima u stanju socijalne potrebe čime se krše međunarodni dokumenti iz ove oblasti.


Tuzlanski kanton, prema broju stanovnika predstavlja najveći kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine i uz sve druge specifičnosti područje je sa izraženim socijalnim tenzijama, zbog teške i bazne industrije, problemima za njeno pokretanje, ali i posljedicama na stanovništvo sa aspekta rasta potrebe za naknadu za pomoć i njegu od strane drugog lica i uopće povećanje invalidnosti.


Poseban problem predstavljaju kategorije stanovništva koje, u skladu sa postojećim Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, ne mogu ostvariti pravo ni na jedan oblik socijalne zaštite. To su, prije svega penzioneri, zatim radno sposobna lica koja su na evidenciji za zapošljavanje, radnici koji su zaposleni ali bez materijalnih primanja, oboljeli iz ovih kategorija kojima su potrebna stalna sredstva za liječenje i drugi.


Nemogućnost potpune primjene Zakona u dijelu ostalih prava zbog slabe ekonomske moći kantona, ostavlja malo prostora za dodjelu jednokratne pomoći  za lica i porodice u stanju socijalne potrebe a time i smanjenja siromaštva.




Broj lica u stanju socijalne potrebe i socijalnih pojava, kao i narastajući uzroci za povećanje istih, već sagledive teške posljedice danas i njihovo širenje u budućnosti, nameću potrebu drugačijem sistemskom rješavanju ukupnog socijalnog sektora na nivou FBiH jedinstveno u prvoj fazi, a zatim na nivou države BiH, jer to i jeste njena obaveza.


Reforma socijalne zaštite mora biti zasnovana na partnerstvu vladinog i nevladinog sektora sa jasnom vizijom i konkretnom akcijom usmjerenom prema krajnjem korisniku, posebno radi preraspodjele siromaštva i približavanju usluga u socijalnom radu i socijalnoj zaštiti.


Usvajanjem zakona o  izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom krajem 2003. godine stvorene su realne pretpostavke za izgradnju održivog sistema socijalne zaštite na Tuzlanskom kantonu što se i dešava sa postupnim uvođenjem prava svih lica i porodica u stanju socijalne potrebe.


Međutim, razvoj postojećih, kao i usvajanje novih alternativa ZAVISI od raspoloživih finansijskijh mogućnosti i odgovornosti da nivo sredstava koji je budžetom projeciran bude i realizovan, ako ne u potpunosti, a onda srazmjerno punjenju budžeta, što je praksa u Tuzlanskom kantonu i to čini osnovu za izgradnju održivog sistema socijalne zaštite.


Budžet Tuzlanskog kantona preko Ministarstva finansija se uglavnom ravnomjerno raspoređuje, racionalno troši i prate budžetske potrebe posebno kod socijalne zaštite u dijelu osnovnih oblika socijalne zaštite. Naravno da su naše želje da se i ostala prava uvode u realizaciju čime bi se zasigurno smanjilo siromaštvo i povećala socijalna sigurnost građana Tuzlanskog kantona.