Hraniteljske porodice u Tuzlanskom kantonu: Teško je biti drugi put ostavljen
Kao i u mnogo čemu u Bosni i Hercegovini, novac i nedostatak interesovanja su najveća prepreka da hraniteljstvo zaživi u punom kapacitetu. Uprkos hroničnom nedostatku novca i višemjesečnim kašnjenjima naknada, koje hraniteljske porodice dobijaju za brigu o djeci bez roditeljskog staranja, hraniteljstvo uzima maha, zahvaljujući pojedincima kojima novac nije prioritetan faktor prilikom apliciranja za hraniteljstvo.
Ljubav i novac
Meho Altumbabić, jedan od hranitelja iz Tuzle, u svom domu trenutno ima troje djece koja su ranije bila smještena u tuzlanskom Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Jedno dijete je s njim svakodnevno, dok druga dvojica mališana dolaze vikendom. Svu trojicu ih zove sinovima.
- Novac redovno kasni. Za ovog sina koji je stalno sa mnom već osam mjeseci nisam dobio ni dinara, a za ovu dvojicu očekujem novac tek u aprilu. Ali, novac ovdje nije presudan. Da je to slučaj, ja bih prekinuo s ovim odmah nakon prvog kašnjenja. Jednostavno, čovjek kad upozna neko od djece, veže se za njega i postane mu k'o rođeno. Zar bi čovjek rođeno dijete ostavio s prvim nedostatkom novca? Ima tu i ljubavi i pažnje, kazao nam je Meho.
U programu hraniteljstva je, kako sam reče, početnik, a odlučio se za hraniteljstvo, jer je i sam odrastao u kući u kojoj su odrastala djeca iz doma.
- Moja majka je bila hranitelj i ja sam odrastao u takvom okruženju. Znam kroz šta ta djeca prolaze i morao sam nešto uraditi, jer sam mogao i imao uslove za to, dodao je Meho.
Novac koji je predviđen za naknadu hraniteljskim porodicama za brigu o djeci bez roditeljskog staranja isplaćuje se iz budžeta Tuzlanskog kantona. Jedna porodica po djetetu dobija 450 KM i to bi trebalo da pokrije sve potrebe djeteta u toku jednog mjeseca, od hrane i odjeće do školskih potrepština.
Prema procjenama osoba koje su u tuzlanskom Centru za socijalni rad zadužene za projekat hraniteljstva, ovaj novac je nedostatan da bi se pokrile sve potrebe djeteta u hraniteljskoj porodici.
Ono što posebno otežava samo hraniteljstvo je upravo kašnjenje naknada, zbog čega se rijetki odlučuju i da prekinu hraniteljstvo.
- Najčešći uzrok prekida hraniteljstva je neredovno finansiranje. Naravno, mi imamo i porodica koje ne žele naknade, ali to nije opravdanje za kašnjenje. Pogotovo zbog toga što, ukoliko dođe do prekida hraniteljstva, djeca koja napuštaju te porodice trpe velike emocionalne posljedice i znaju to primiti kao da su ponovo ostavljena. Naravno, prekid hraniteljstva je pojava koja nije nepoznata u ovom poslu, ali žalosno je što djeca trpe zbog nedostatka novca, kazao nam je Božo Stjepić, radnik u Centru za socijalni rad Tuzla.
Djeca (ne) odlučuju
Da bi se spriječilo da uticaj naknada na odluku o hraniteljstvu bude presudan, svjesni situacije u bh. društvu, socijalni radnici pažljivo biraju hranitelje, koji mogu biti bračni parovi sa ili bez djece ili pojedinci. Također, neophodno je da porodica ima sređene porodične, materijalne, stambene i druge prilike. Čak i ako porodica zadovoljava sve ove kriterije, zadnju riječ, ipak, imaju djeca.
- Čak i ako nađemo porodicu koja zadovoljava sve ove kriterije, mi se vodimo interesima djeteta. Njihovo mišljenje je odlučujuće, bez obzira na sve i njih pitamo da li uopšte žele u hraniteljsku porodicu i da li žele u neku porodicu konkretno. Zbog toga imamo i jedan adaptacioni period u kojem se porodica i dijete upoznaju, kazao nam je Nedjeljko Jurkić, socijalni radnik u Centru.
Međutim, mišljenje i želje djeteta nekad ne mogu biti uslišeni u slučaju ako su djeca smještena u Dom, a imaju porodicu, koja o njima ne može voditi adekvatnu brigu. U tim slučajevima, porodice često sprečavaju da djeca idu u hraniteljske porodice.
- Imamo dosta bioloških porodica, koje ne dozvoljavaju da djeca idu iz Doma i ne dozvoljavaju da idu u drugu porodicu, smatrajući da će na taj način bolje komunicirati sa svojim djetetom. Mi tu ne možemo ništa, bez obzira na to što je u djetetovom interesu da odrasta u funkcionalnoj porodici, kazao nam je Stjepić.
Novac koji je godišnje potreban za naknade trenutnog broja djece u hraniteljskim porodicama je oko četvrt miliona maraka. Načelno opredjeljenje Vlade TK-a jeste upravo neinstitucionalno smještanje djece, odnosno smještanje u hraniteljske porodice, ali to opredjeljenje nije praćeno i konkretnim koracima, što se ogleda u višemjesečnim kašnjenjima naknada.
Kao i u mnogo čemu u Bosni i Hercegovini, novac i nedostatak interesovanja su najveća prepreka da hraniteljstvo zaživi u punom kapacitetu. Uprkos hroničnom nedostatku novca i višemjesečnim kašnjenjima naknada, koje hraniteljske porodice dobijaju za brigu o djeci bez roditeljskog staranja, hraniteljstvo uzima maha, zahvaljujući pojedincima kojima novac nije prioritetan faktor prilikom apliciranja za hraniteljstvo.